Uvod
Biljke su neizostavan dio našeg ekosustava. Oni ne samo da pružaju svjež zrak, hranu i sklonište, već djeluju i kao lijek za razne bolesti. Tisućama godina ljudi koriste biljke kao izvor lijekova za liječenje različitih bolesti. Ovi lijekovi se obično dobivaju u obliku biljnih ekstrakata. Biljni ekstrakti su koncentrirani oblik biljnih bioaktivnih spojeva koji imaju različite biološke aktivnosti. U ovom ćemo članku raspravljati o tome što je biljni ekstrakt, kako se dobiva i kako se koristi.
Što je biljni ekstrakt?
Biljni ekstrakt je koncentrirana otopina koja sadrži bioaktivne spojeve biljke. Ti spojevi mogu biti alkaloidi, polifenoli, flavonoidi, fenolne kiseline, terpeni, eterična ulja ili drugi spojevi koji biljci daju njezina terapeutska svojstva. Ti se bioaktivni spojevi ekstrahiraju iz različitih dijelova biljke, kao što su lišće, stabljike, korijenje, cvijeće, kora i plodovi, različitim metodama ekstrakcije.
Kako se dobivaju biljni ekstrakti?
Postoje različite metode ekstrakcije biljnih spojeva, a odabir metode ovisi o karakteristikama bioaktivnih spojeva, vrsti biljnog materijala i namjeni ekstrakta. Ovdje su neke najčešće korištene metode za ekstrakciju biljaka.
Ekstrakcija otapalom
Ekstrakcija otapalom je najčešće korištena metoda za ekstrakciju biljaka. Uključuje korištenje otapala poput etanola, metanola ili vode za ekstrakciju bioaktivnih spojeva iz biljke. Biljni materijal se prvo melje u sitne komadiće, a zatim mu se dodaje otapalo. Smjesa se zatim zagrijava, a otapalo otapa bioaktivne spojeve iz biljnog materijala. Dobivena otopina se zatim filtrira, a otapalo se upari da se dobije biljni ekstrakt.
Ekstrakcija superkritičnog fluida
Superkritična fluidna ekstrakcija (SFE) je modernija metoda za ekstrakciju biljnih spojeva. Uključuje korištenje superkritičnih tekućina poput ugljičnog dioksida za ekstrakciju bioaktivnih spojeva. Kod ove metode biljni materijal se stavlja u visokotlačnu komoru, a zatim se kroz nju propušta superkritična tekućina. Superkritična tekućina otapa bioaktivne spojeve, a nastala otopina se zatim skuplja. Ova metoda je poželjna za ekstrakciju toplinski osjetljivih ili termolabilnih spojeva.
Destilacija parom
Destilacija vodenom parom još je jedna metoda za ekstrakciju biljnih spojeva, koja se uglavnom koristi za dobivanje eteričnih ulja iz biljnog materijala. Kod ove metode, para prolazi kroz biljni materijal, što uzrokuje isparavanje eteričnog ulja zajedno s parom. Dobivena mješavina pare i eteričnog ulja zatim se kondenzira, a eterično ulje se skuplja.
Upotreba biljnih ekstrakata
Biljni ekstrakti imaju različite namjene ovisno o bioaktivnim spojevima koje sadrže. Evo nekih uobičajenih upotreba biljnih ekstrakata:
Medicinska upotreba
Biljni ekstrakti naširoko se koriste u tradicionalnoj medicini za liječenje raznih bolesti. Na primjer, ekstrakt gospine trave koristi se za liječenje depresije, ekstrakt ginka bilobe koristi se za poboljšanje pamćenja, a ekstrakt aloe vere koristi se zbog svojih protuupalnih svojstava.
Kozmetička upotreba
Ekstrakti biljaka također se koriste u kozmetici. Dodaju se proizvodima za njegu kože kako bi pružili razne prednosti poput hidratacije, sprječavanja starenja i posvjetljivanja kože. Na primjer, ekstrakt zelenog čaja koristi se u proizvodima za njegu kože zbog svojih antioksidativnih svojstava.
Upotreba hrane i pića
Ekstrakti biljaka također se koriste u industriji hrane i pića. Dodaju se prehrambenim proizvodima radi poboljšanja okusa ili kao prirodno bojilo. Primjerice, ekstrakt vanilije koristi se kao aroma u raznim prehrambenim proizvodima, a ekstrakt cikle koristi se kao prirodno bojilo.
Zaključak
Biljni ekstrakti imaju različite biološke aktivnosti koje ih čine korisnima za različite primjene. Dobivaju se ekstrakcijom bioaktivnih spojeva iz različitih dijelova biljke različitim metodama ekstrakcije. Odabir metode ovisi o karakteristikama bioaktivnih spojeva, vrsti biljnog materijala i namjeni ekstrakta. Biljni ekstrakti imaju širok raspon primjena, od medicinskih preko kozmetičkih do hrane i pića.
