Distribucija i metabolizam joda u životinja
1.1 Raspodjela joda u životinja
Prosječan sadržaj joda u životinja je 50-200ug/kg, ali ta vrijednost jako varira, uglavnom ovisno o sadržaju joda u hrani. Pod normalnim uvjetima hranjenja, raspodjela joda u tijelu životinje je: 70%-80% u štitnoj žlijezdi, 3%-4% u mišićima, 3% u koštanom siru i 5% -10% ostalih organa i tkiva. Jod u krvi postoji u obliku tiroksina koji je uglavnom vezan za proteine plazme, a mala količina je slobodna u plazmi.
1.2 Metabolizam joda
Jod ulazi u tijelo životinje zajedno s hranom i vodom za piće. Većina joda u hrani su anorganski spojevi joda, koji se mogu izravno apsorbirati u različitim dijelovima probavnog trakta, a brzina probave i apsorpcije je posebno visoka. Organski oblici joda također se posebno dobro apsorbiraju, ali sporije. Glavno mjesto apsorpcije kod monogastričnih životinja je tanko crijevo, a zatim želudac; glavno mjesto apsorpcije u preživača je burag.
Jod apsorbiran kroz probavni trakt postoji u obliku I-1 nakon ulaska u krv, a oko 60%-70% preuzima štitnjača. U štitnjači se najprije oksidira do I2, a zatim se spaja s ostacima tirozina u tireoglobulinu kako bi se stvorio jodid tireoglobulina, koji se pohranjuje u štitnjači i može se hidrolizirati pod djelovanjem proteolitičkih enzima u lizosomu za oslobađanje triglicerida s hormonom aktivnost. Jodtironin (T3) i tiroksin (T4) ulaze u druga tkiva i organe tijela kroz cirkulaciju krvi i igraju ulogu. 80% tiroksina koji ulazi u tkiva i organe razgrađuje se dejodinazom, a oslobođeni jod cirkulira u štitnjaču za ponovnu upotrebu. Metabolizam izmjene anorganskog joda u tijelu je brži, dok je metabolizam izmjene organskog joda sporiji.
Jod se najvećim dijelom izlučuje mokraćom putem bubrega, a manjim dijelom slinom, želučanim sokom, žuči i fecesom kroz gastrointestinalni trakt. Endogeni fekalni jod monogastričnih životinja i mliječne teladi uglavnom se izlučuje sa žuči, dok se jod odraslih preživača izlučuje sa žuči u slinu, a dio se izlučuje u obliku derivata pirogrožđane kiseline koji sadrže jod. Osim toga, jod se također može izlučiti kroz pluća i kožu, au uzgojnim životinjama putem životinjskih proizvoda.
2. Nutritivno fiziološke funkcije joda
2.1 Regulirajte metabolizam i održavajte toplinsku ravnotežu tijela
Odgovarajuća količina tiroksina može povećati aktivnost nuklearne RNA polimeraze, povećati sintezu cjelokupne RNA, te tako posredno potaknuti sintezu proteina; također se može poboljšati aktivnost drugih enzima uključenih u metabolizam tvari.
Tiroksin može djelovati na vezu između metabolizma materijala i metabolizma energije, odnosno procesa oksidativne fosforilacije, te pospješiti proces biološke oksidacije u trifosfatnom ciklusu. Odgovarajuća doza tiroksina može pospješiti biološku oksidaciju šećera i masti, uskladiti oksidaciju i fosforilaciju te dio oslobođene energije pohraniti u adenozin trifosfat (ATP), dok se ostatak može održati u obliku topline ili otpustiti izvan tijela. .
2.2 Utjecati na rast i razvoj životinja
Tiroksin ima regulatorni učinak na razvoj središnjeg živčanog sustava, koštanog sustava, kardiovaskularnog sustava i probavnog sustava te može pospješiti diferencijaciju i rast tkiva, čime se potiče rast i razvoj mladih, povećava bazalni metabolizam i potrošnja kisika. Nedostatak joda kod mladih životinja može se očitovati kao zastoj u rastu i razvoju, smanjena vitalnost, što rezultira "kretenizmom".
2.3 Utjecati na reprodukciju životinja
Jod je bitan element u tragovima za održavanje dobrog reproduktivnog učinka životinja. Nedostatak joda može uzrokovati reproduktivne poremećaje životinja, abnormalne ili inhibirane, pa čak i neplodnost. Teški nedostatak joda također može utjecati na potomstvo, uzrokujući stagnaciju rasta i hipoplaziju kod potomaka. Nedostatak joda kod muških životinja može dovesti do smanjene, loše kvalitete. Nedostatak joda kod ženki može dovesti do smanjene stope začeća, pobačaja, slabog fetusa i zaostajanja placente nakon poroda. Nedostatak joda kod rasplodnjaka može dovesti do smanjene valivosti, poremećaja apsorpcije žumanjčane vrećice i produljenog vremena inkubacije. Osim toga, nedostatak joda kod životinja također može dovesti do nižeg sadržaja joda u njihovim proizvodima.
2.4 Utjecaj na stanje dlake životinja
Nedostatak joda utjecat će na normalan rast životinjskog krzna, što će rezultirati suhom i prljavom dlakom, sporim rastom, gubitkom dlake ili čak gubitkom dlake na cijelom tijelu, zadebljalom kožom, gubitkom sjaja dlake i perja te fibrozom dlake po cijelom tijelu. .
3 Nedostatak joda i trovanja u životinja
3.1 Nedostatak joda
Postoje dvije vrste nedostatka joda u životinja, jedan je primarni nedostatak joda, koji je uglavnom posljedica nedovoljnog sadržaja joda u hrani. Ovaj nedostatak je općenito endemičan. Na primjer, nedostatak joda u lokalnom tlu i vodi za piće može dovesti do nedovoljnog sadržaja joda u lokalnoj hrani za životinje i poljoprivrednim proizvodima te lako uzrokovati nedostatak joda kod lokalnog stanovništva i stoke. Druga vrsta nedostatka joda je sekundarni nedostatak joda, uglavnom zato što hrana sadrži tvari koje antagoniziraju apsorpciju i iskorištavanje joda, kao što su tiocijanat, glukoza izotiocijanat, glikozid arahidonozid i cijanogeni glikozidi, itd. Supstance koje izazivaju gušavost, kao što su tiometazol i tiourea, kojih ima više u hrani, također mogu dovesti do nedostatka joda kod životinja. Osim toga, koncentracija iona kalija u hrani je previsoka, što može pospješiti izlučivanje joda i uzrokovati nedostatak joda u životinja.
3.2 Otrovanje jodom
Pretjerana konzumacija joda također može dovesti do hiperjodne gušavosti i trovanja životinja. Zhang Sufang i drugi izvijestili su da pijenje vode s 0.2% KI sprječava akutno uginuće pilića uzrokovano mikozom. Više od 10 sati nakon pijenja, gubitak hrane, venuće, zatvaranje očiju, skupljanje vrata, drijemanje, nestabilan hod, povećana sluz u ustima, rijetka stolica, dispneja i paroksizmalni kutni luk. Plućni edem, kongestija, povećana trahealna sluz, duodenalno krvarenje, povećanje i kongestija jetre i bubrega, ileocekalni izljev i blagi edem mozga viđeni su na autopsiji.
4 Prevencija i liječenje bolesti
Dodatak joda najosnovnija je i najučinkovitija mjera kontrole, ali dozu treba strogo kontrolirati kako bi se izbjeglo trovanje predoziranjem.
Oralna jodirana sol uobičajena je metoda za liječenje nedostatka joda. Odrasla goveda {{0}}mg/d, odrasle ovce 20-50mg/d, janje 5-10mg/d. Dodajte 0.25% kalijevog jodida u hranu za piliće ili dodajte 0,023% kalijevog jodida u običnu fiziološku otopinu i pustite da slobodno pije. Oralna otopina spoja joda (5% I, 10% KI), 10-20 kapi/dan za goveda, 5-10 kapi/dan za odrasle ovce, 1-3 kapi/dan za janjad, 20 dana kao tijek liječenja, svakih 2-3 mjeseci Ponovite tečaj još jednom. Kada je guša povećana i čvrsta, može se primijeniti jodna mast; nakon supuracije žlijezde, kirurški rez se ispere razrijeđenom otopinom joda.
Za prevenciju ove bolesti treba obratiti pozornost na sadržaj joda u hrani kako bi se zadovoljile potrebe životinja. Koristite cigle soli koje sadrže jod kako biste omogućili životinjama da slobodno ližu ili dodajte alge, alge i druge tvari u hranu ili umiješajte jod u mineralne dodatke, obično se kalijev jodid ili kalijev jodat miješaju sa stearinskom kiselinom, pomiješanim s Stavite u hranu ili solne cigle za sprječavanje isparavanja joda, koncentracija je 0.01%, i ima dobar učinak u sprječavanju nedostatka joda.
